Asiz: Franjinim stopama

Jelena Zidar volontirala je u rodnom kraju sv. Franje. Donosimo njezin osvrt.

„Čovjek u radu s drugim ljudima i kroz duhovno ozračje može shvatiti koliko i sâm vrijedi kao osoba te spoznati svoje sposobnosti, talente i steći nova znanja“

Zovem se Jelena Zidar. Magistra sam francuskog i talijanskog jezika te književnosti, a bavim se pismenim i usmenim prevođenjem. Nakon završenog sveučilišnog preddiplomskog studija francuskog i talijanskog jezika i književnosti na Sveučilištu u Zadru, odlučila sam pauzirati jednu godinu kako bih usavršila ova dva strana jezika i zatim upisala sveučilišni diplomski studij istoimenih jezika na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Pohađajući susrete franjevačke mladeži u Župi Presvetog Srca Isusova na Voštarnici u Zadru kao framašica, upoznavala sam život sv. Franje Asiškog i katoličku vjeru kroz razne zanimljive teme koje su izlagali fra Veselko Grubišić i fra Tomislav Šanko, molitvu, pjesmu i zajedništvo s mladima. Fra Tomislav mi je preporučio volontiranje u Porcijunkuli, u bazilici Svete Marije od Anđela u mjestu Santa Maria degli Angeli, rodnom kraju sv. Franje Asiškog i asiškoj franjevačkoj provinciji Reda Male braće.

Asiz

Framašica na izvorima franjevačke duhovnosti

Moj boravak u razdoblju od tri tjedna sastojao se od više volonterskih zadataka i aktivnosti. Radni dan volontera je počinjao buđenjem u 6:30, a zatim smo odlazili na misu u 7:00 sati. Nakon jutarnje molitve časoslova, u 8:00 sati je bio doručak. Radno vrijeme volontera održavalo se u vremenu od 9:00 do 12:30 sati, zatim bi uslijedila stanka za ručak u 13:00 te vrijeme za odmor, a nastavljalo se od 15:00 do 19:30 sati. U 20:00 sati je slijedila večera, a zatim večernja molitva u 22:00 sata. Na počinak se odlazilo u 23:00 sata. Volonteri su odgovorne i savjesne osobe koje obavljaju nekoliko zadataka. U prvom smo redu, s osmijehom na licu te ispunjeni ljubaznošću, održavali mir i red u bazilici Svete Marije od Anđela/Santa Maria degli Angeli, a naročito u crkvici Porcijunkula (nalazi se u spomenutoj bazilici). Zadatci su uključivali i rad u suvenirnici, puštanje kraćih filmova o sv. Franji i sv. Klari u videodvorani na određenom stranom jeziku, ovisno o skupini posjetitelja, razgovor s posjetiteljima te prodaju suvenira. Tijekom boravka u bazilici volonteri su posjetiteljima na raspolaganju za njihova pitanja i kraća objašnjenja o povijesti bazilike, Porcijunkule, života sv. Franje i sv. Klare. Svake subote navečer, ispred bazilike se održava procesija sa svijećama uz molitvu na čast Gospi od Anđela (Santa Maria degli Angeli) u kojoj sudjeluju i volonteri. Kroz ovakvo volontiranje mladi ljudi imaju prilike komunicirati s domaćim i stranim posjetiteljima, vježbati strani jezik, doživjeti kulturno-umjetničke ljepote bazilike i Porcijunkule, ali i, u trenutcima mira i spokoja koji vladaju, razgovarati s Bogom, preispitati svoj odnos s Njime, svoj život, produbiti svoju vjeru.

Volonterke ispred Porcijunkule

Podjela svijeća za subotnju procesiju pred bazilikom Svete Marije od Anđela

Na radnom mjestu ispred videodvorane.

Volonteri su smješteni u Casa dei volontari (Kući volontera), koja se nalazi usred franjevačkog samostana. Smještajni kapacitet ovisi i o razdoblju godine kada se dolazi volontirati, što znači da ljeti ima mnogo više hodočasnika i posjetitelja, pa je i veći broj volontera, kao i za blagdan sv. Franje (4. listopada). Bez obzira u kojem se razdoblju želi volontirati, uvijek ima mjesta za svakoga.

Slobodno vrijeme volontera odnosi se na razdoblje dana kada smo zajedno, uključujući braću redovnike koji su odgovorni za nas volontere, okupljeni za stolom, za vrijeme ručka i večere. Tada razgovaramo, šalimo se, razmjenjujemo razna iskustva. Svaki volonter ima na raspolaganju osobno slobodno vrijeme: mogućnost odlaska u trgovinu, šetnju gradićem, obilazak Asiza, posjet bazilikama, crkvama i samostanima posvećenim sv. Franji i sv. Klari. Ovisno o obavezama redovnika, neki posjeti su organizirani. Tako smo moje kolegice volonterke i ja posjetile Eremo delle Carceri, samostan smješten u podnožju planine Subasio, gdje je sv. Franjo često boravio u prirodi i razgovarao sa životinjskim i s biljnim svijetom. Posjetile smo i crkvu San Damiano u kojoj je sv. Franjo moleći pred križem dobio Božju poruku da obnovi Njegov dom. Asiz je prekrasno mjesto na brežuljku, okružen jedinstvenim prirodnim i kulturnim ljepotama, stoga je nužno posjetiti baziliku sv. Franje, baziliku sv. Klare, crkvu San Damiano, Eremo delle Carceri, katedralu sv. Rufina, crkvu Santa Maria Maggiore, Chiesu Nuovu i ostala sakralna mjesta.

Nova prijateljstva

Zajednički obrok

Volonterke na okupu

Plodovi

Najvažniji i najljepši dio ovog iskustva jest osobni susret i produbljivanje odnosa s Isusom. U bazilici se osjeća posebno ozračje i duhovnost na svakom koraku. Moliti i boraviti na ovako svetim mjestima, na grobu sv. Franje i sv. Klare, u navedenim bazilikama, osjetiti prisutnost ovih svetaca znajući da su oni nekad boravili ovdje, neprocjenjiva je milost Božja. Porcijunkula je jedinstvena crkvica. Tako malena, a tako prepuna Isusove blizine i potpunog osjećaja mira. Čitavo iskustvo volontiranja za mene je bila oaza milosti Božje, duševnog mira, osjećaja istinske radosti. Mnogobrojni su duhovni plodovi koji se tamo mogu steći, a kao najbitnije bih navela upravo taj mir za kojim svi tragamo, a koji samo Bog može dati, zatim istinsku radost kršćanskog života i snagu koju trebamo da nastavimo živjeti nakon povratka kući. Osim duhovnih plodova, istaknula bih i mnoga prijateljstva koja sam sklopila za vrijeme volontiranja. Svako ovakvo iskustvo jedinstvena je prilika za upoznavanje novih ljudi. Novi susreti obogaćuju nas i pomažu nam u oblikovanju nas samih. Još uvijek sam u kontaktu s tim dragim ljudima i prisjećam ih se s velikom radošću. Čovjek u radu s drugim ljudima te kroz duhovno ozračje može shvatiti koliko i sâm vrijedi kao osoba te spoznati svoje sposobnosti, talente i steći nova znanja.

Jelena Zidar, mag. philol. franc./ital.

Fotografije: Jelena Zidar

#volontiranje