Pohvala krhkosti

Krhak, loman, slab, neotporan i nježan nasuprot jakom, čvrstom, otpornom… Može li svijet rivalstva i perfekcionizma izaći ususret svemiru krhkosti? O tom sastanku usudio se svjedočiti uspješan televizijski producent Thierry Bizot na blogu internetske stranice Croire.com.

Do susreta dolazi, piše Bizot, svaki put kada se njegov habitus posklizne na vlastitu krhkost.

„Bio sam zaslijepljen svojom željom da se pokažem jakim. Zaboravio sam na utjecaj društva spektakla u kojem živim i dišem; društva koje je paraliziralo moju najdublju nutrinu. Dosta mi je tih simptoma urođene oholosti koja me tjera naprijed, da budem marioneta, misleći da tako napredujem. Vjerujući da se borim za dobre razloge, razvijam svoje talente, upotrebljavam lukavstva i metode, a sve uime napretka koji mi se očigledno čini dobrim. A kad uspijem, uspjesi dolaze opravdati moje čine i prepredenost.“

Gubitak ravnoteže, okliznuće ili pad Bizot vidi u rijetkim situacijama u kojima je primoran uvidjeti svoju krhkost „… bila to nesreća, mala vrtoglavica koja me ostavi nijemim usred razgovora, egzistencijalni strah od gubitka voljene osobe, osvješćivanje o starosti koja kuca na moja vrata, manje ili više bolan neuspjeh za koji sam odgovoran... To su trenutci kada se kratko mogu naći oči u oči sa svojom krhkošću. Odmjeravam je, prepoznajem je i prisvajam. A time mi se otvara jedan novi svijet, svijet ljubavi i susreta, jedini u kojem mogu otkriti tko uistinu jesam.“

Priznaje: „Ja koji sam uvijek želio biti jak, odjednom se radujem što sam dopro do svoje krhkosti. Ona mi objelodanjuje mene samoga, otvara me drugima, umnaža moju sposobnost da volim i budem voljen.“ I zaključuje: „Ne bojmo se svoje krhkosti, pođimo joj ususret kao otac izgubljenom sinu i primimo je u zagrljaj. Bez naše krhkosti ne možemo biti radosni.“

Thierry Bizot (1962.) uspješan je televizijski producent kojemu se tijekom jedne kateheze za odrasle, kako kaže, dogodio susret koji mu je promijenio pogled na ljude, događaje, profesiju. Isus ga je potražio i on ga je slijedio bez zadrške. Taj je susret opisao u dirljivoj i simpatičnoj knjizi „Catholique anonyme“ („Anonimni katolik“) po kojoj je snimljen i film „Qui a envie d'etre aimé? („Tko želi biti voljen?“).

Thierry Bizot zaključuje: „Ne bojmo se svoje krhkosti, pođimo joj ususret kao otac izgubljenom sinu i primimo je u zagrljaj. Bez naše krhkosti ne možemo biti radosni.“

Ivana Šimunić u suradnji s Jelenom Grabovac

Snimila: Marija Štancl

#krhkost